Moja svekrva ponizila je moje roditelje na njihovu 40. godišnjicu braka-deset minuta kasnije, ona i njezin suprug bili su pred vratima
Oksana nije mogla ni zamisliti da će se najsretnija večer njezinih roditelja pretvoriti u tako dirljivo otkriće. Sve je s ljubavlju opremila, pobrinula se za svaku sitnicu i sanjala da vidi osmijehe svojih roditelja kako slave četrdeset dugih godina braka.
Ali nije znala da je njezin vlastiti suprug laž izgradio na žrtvama svoje obitelji.
A kad je ta laž otkrivena pred dvadeset i pet gostiju, Oksana je bila prisiljena donijeti odluku koja će zauvijek promijeniti njezin brak.
Sve je počelo nekoliko dana prije praznika.
Oksana je stajala u kuhinji i na svom mobitelu pregledavala fotografiju torte koju je poslao slastičar. Pitala se treba li na vrh staviti broj «40» ili će njezini roditelji takav ukras smatrati pretjeranim.
Tada se začuo glas njezina supruga.
Koliko je koštao restoran?;
Oksana je podigla glavu.
— Zašto pitaš, Artem?;
— Samo sam znatiželjan. Koliko su vaši ljudi platili?;
— Sto osamnaest tisuća rubalja. Troškovi smještaja, hrane i usluge uključeni su u cijenu smještaja.
Artem je s divljenjem zviždao.
— A fotograf;
— Još osamnaest tisuća.
— Kolač;
Oksana je polako stavila mobitel na stol.
Artem, zašto me ispituješ?;
Nasmijao se, otvorio hladnjak i izvadio bocu mineralne vode.
— Ne pretjeruj. Samo se pitam. Četrdeset godina braka nije puno.
Oksana se nespretno nasmiješila, ali nešto u vezi s njom natjeralo ju je da taj razgovor zadrži u sjećanju.
Bili su u braku devet godina. Dobro je poznavala svog supruga. Obično su ga zanimali automobili, alati, hokej i cijene goriva. Financije njezinih roditelja nikad ga nisu brinule.
Dva dana kasnije ponovno ju je pitao tko će sljedeći dan platiti obrok za obiteljski stol.
Tada se njezina tjeskoba pojačala.
Njezini roditelji, Viktor Pavlović i Larisa Mihailovna, bili su jednostavni, marljivi i pristojni ljudi.
Njezin je otac cijeli život radio kao elektromehaničar. Njezina je majka radila kao medicinska sestra, brinula se za bezbroj ljudi, često zaboravljajući vlastite potrebe.
Nisu živjeli u luksuzu. Ali uspjeli su stvoriti topao dom, odgajati svoju djecu i podržavati jedni druge u najtežim trenucima.
Preživjeli su financijske poteškoće, bolesti, razočaranja i beskrajne noći muke.
Pa ipak, četrdeset godina kasnije, na njih se i dalje gledalo s istom nježnošću.
U početku nisu željeli imati veliku proslavu.
— Okupit ćemo se kod kuće, kćeri — rekla je Larisa. — Ja ću napraviti neke salate, a tvoj otac će pržiti meso.
Oksana je savršeno razumjela što to znači. Njezina je majka provela dvije noći u kuhinji, a na dan obljetnice bila je toliko iscrpljena da nije mogla ni u čemu uživati.
Zato ih je, zajedno s mlađim bratom, nagovorila da proslave u lijepom malom restoranu.
Roditelji su sami platili večeru iz svoje ušteđevine. Godinama štede novac, a da im ne nedostaje osnovnih stvari ili posuđuju novac.
Oksana je preuzela fotografa i tortu, plaćajući ukupno dvadeset sedam tisuća i petsto rubalja iz svoje osobne ušteđevine.
Ona i Artem dogovorili su se o jednostavnoj stvari: ona će platiti godišnjicu, a on će platiti osiguranje za taj mjesec, održavanje automobila i neke kupnje kuće.
Nitko nije ozlijeđen. Nitko nije bio dužan platiti nešto što nije želio.
Barem je Oksana tako mislila.
Tjedan dana prije proslave, Artem je objavio da njegova majka, Galina Borisovna, želi prisustvovati.
Oksana je bila zapanjena.
Između ove dvije obitelji nije bilo bliskih odnosa. Svekrva se posljednji put susrela s roditeljima prije dvije godine i razmijenili su samo nekoliko službenih riječi.
Međutim,nije odbio.
— Budući da želi doći, neka dođe — odgovorio je.
Pitala je svog supruga samo jednu stvar.
— Molim te, reci majci da ne počne pričati o novcu pred svima.
Artem je razdraženo uzdahnuo.
Ustat će i objaviti koliko košta odijelo vašeg oca.;
— Znaš kako je to. Ocjenjuje ljude prema tome koliko novca imaju.
— Pretjeruješ. Moja mama je čak pripremila poklon.
Oksana nije nastavila razgovor.
Samo je želio da se svi dobro provedu.
Na godišnjicu je rano došao u restoran.
Dvorana je bila ukrašena cvijećem. Stolovi su bili uredno postavljeni, a meko svjetlo dalo je mjestu topao i svečan osjećaj.
Njezina je majka nervozno hodala između stolica.
Oksana, jesi li sigurna da ima dovoljno hrane za sve?;
— Mama, imamo dvadeset i pet gostiju i trideset porcija!
— A ako netko želi još minutu;
— Onda će mu ga tata dati. Iza sebe ima četrdeset godina prakse!
Victor, koji se pokušao naviknuti na svoj svečani kostim, nasmijao se.
Vidiš, Larisa, napokon smo shvatili zašto si se udala za mene!
Majka se nasmiješila.
Oksana je osjetila kako joj srce preplavljuju emocije.
To su bili trenuci kojih se želio sjetiti.
Gosti su počeli stizati oko četiri sata.
Galina Borisovna pojavila se pred kraj, dobro odjevena, s velikim buketom u rukama i omotnicom u rukama.
Na veliko Oksanino iznenađenje, ponašala se besprijekorno.
Čestitao je junacima dana, pohvalio izgled Larisse i rekao da je restoran sjajan.
U pola sata nije dao niti jednu uvredljivu primjedbu.
Oksana je počela misliti da je nezasluženo uznemirena.
Stol je bio ispunjen smijehom.
Victorov stari prijatelj prisjetio se kako je mladoženja odgodio dan vjenčanja zbog kvara autobusa.
— Čekali smo ga dvadeset minuta! uzviknula je smijući se.
— Bilo ih je sedam! — Larissa je protestirala. — Svake godine dodajete sve više!
Svi su prasnuli u smijeh.
Tada je došlo vrijeme za darove.
Neki su nudili lijepo posuđe. Drugi su poklon kartica za kupnju kućanskih aparata. Rođaci su prikupili novac za putovanje u sanatorij.
Larisa je bila dirnuta.
Samo smo htjeli zajedno večerati!
A onda se začuo Galinin glas.
— Pa, sad možda napokon možete sebi kupiti nešto pristojno!
Smijeh je iznenada prestao.
Larissa se polako okrenula prema njoj.
Kako to misliš?;

Galina se nasmiješila onom osmijehu koji pokušava sakriti prezir iza uljudnosti.
— Nemoj me krivo shvatiti! Samo želim reći da cijeli život provodiš na djeci i kući. Dobro je s vremena na vrijeme uživati u nečem boljem.
Victor je pokušao ublažiti atmosferu.
— Ali to smo danas učinili. Potrošili smo svoj novac da vas sve počastimo!
Galina se nije zaustavila.
— Naravno da je dobro kad djeca pomažu. Pogotovo kad se kći tako uspješno udala!
Oksana je osjetila neugodno stezanje u trbuhu.
Okrenuo se Artemu.
Zurio je u svoj tanjur.
Njezina je svekrva izvadila omotnicu iz torbe.
— To je od mene. Mala financijska potpora. Artem je već toliko potrošio na vaš odmor da sam i ja odlučio pomoći.
Larissa se smrznula.
Victor se namrštio.
Oksana je mislila da je čula nešto na stranom jeziku.
— Tko je puno potrošio? — pitao je.
— Artem, naravno! — Odgovorila Je Galina. Rekao mi je da je platio većinu posla restorana i fotografa. I ja sam mu rekao da ne preuzima toliko briga, ali to je moj sin. Uvijek Velikodušan!
Oksana je pogledala svog supruga.
Nije izgledao iznenađeno.
I u tom je trenutku shvatio da se događa nešto puno ozbiljnije.
Artem, izađi van.
Oksana, sada nije vrijeme…
— Pravi.
Izašli su u hodnik.
Iza zatvorenih vrata začula se Glazba i tihi glasovi gostiju.
Oksana ga je pogledala u oči.
— Što si točno rekla svojoj majci?;
— Pogrešno je shvatio.
— Onda uđimo unutra i objasnimo.
Ne moramo praviti scenu.
— Artem, posljednji put te pitam. Rekao si joj da si platio godišnjicu braka mojih roditelja.;
Prešao je rukom preko lica.
— Ne baš.
— Dok;
Rekao sam da financijski pomažem.
— Kome pomažeš?;
— Ti… tvoji roditelji… ponekad.
Oksana je osjetila kako joj se krv smrzava u venama.
Kada ste mi financijski pomagali?;
Artem je oklijevao.
— Na primjer, s vašim prijenosnim računalom.
Oksana je trepnula.
Na proljeće je sama kupila računalo s premijom koju je dobila od svog rada.
I odjednom se sjetio.
Tada je rekla njezina svekrva:
Hvala Bogu da ti Artem kupuje nove aparate. Inače biste ostali sa starim računalom još pet godina.»
Tada je zaključio da je Galina pogriješila.
Sad je shvatio da uopće nije zbunjen.
Što si joj još rekao?;
Oksana, ne postavljaj mi pitanja!
Rekao si joj da držiš moje roditelje.;
Izbjegavao je njezin pogled.
A onda joj se sve složilo u glavi.
Pitanja o restoranu.
Trošak fotografskih usluga.
Cijena kolača.
Nije pitao iz znatiželje.
Skupljao je brojeve kako bi zamislio zamišljeni život svoje majke.
Tako da možeš reći svojoj majci da si je platio.;
Artem je uzdahnuo.
Nisam želio da misli da sam gubitnik.
Gubitnik?;
— Zato što me stalno uspoređuje! Sin njezine prijateljice otvorio je vlastiti posao. Njezin nećak kupio je stan. Netko drugi šalje svoje roditelje na odmor u Dubai. Što da joj kažem? da dijelimo troškove s mojom ženom;
Oksana ga je pogledala kao da ga je prvi put vidjela.







